U kalkulator se mogu unositi vrednosti u žuta polja. Potom je potrebno izabrati (pritisnuti) dugme Obračunaj. U određenim slučajevima pogrešnog unosa pojaviće se poruke.
U slučaju da preduzetnik obavlja delatnost iz radnog odnosa, u polja stope doprinosa za zdravstveno osiguranje i za osiguranje za slučaj nezaposlenosti potrebno je upisati 0, umesto datih vrednosti, i to u oba dela kalkulatora (i gornjem i donjem).
Deo kalkulatora koji se odnosi na paušalca je dosta jednostavan. Pored zajedničkih polja koja se tiču stopa poreza i doprinosa (i već su uneta) potrebno je uneti mesečnu osnovicu za porez i doprinose iz rešenja Poreske uprave.
Naravno potrebno je uneti i prihode, koji ne utiču na računicu, ali postoji godišnja granica prometa (prihoda) od 6.000.000 dinara u trenutku pisanja ovog teksta, nakon koje više nije moguće biti “paušalac”.
“Paušalac” ne mora da ima računovođu, ali može, te je ostavljena mogućnost za unos ovog polja. Ovo polje ne utiče na računanje kalkulatora, već je navedno radi preglednog upoređivanja sa preduzetnicima koji vode poslovne knjige.
Ovo je glavni deo kalkulatora i potrebno je uneti sva žuta polja.
Iznose prihoda i rashoda možete uneti iz bilansa uspeha iz prethodne godine, ili sami proceniti na osnovu vašeg poslovanja. Iz rashoda treba izuzeti troškove doprinosa za preduzetnika, ličnu zaradu preduzetnika, kao i troškove računovođa, jer se oni unose i računaju u donjem delu kalkulatora.
Imajte na umu da propisi ne priznaju sve troškove i za poreske svrhe. To je definisano za preduzetnike (pored ostalih propisa):
- Zakonom o porezu na dohodak građana,
- Pravilnikom o poslovnim knjigama i iskazivanju finansijskog rezultata po sistemu prostog knjigovodstva,
- Zakonom o računovodstvu,
- Pravilnikom o načinu priznavanja, vrednovanja i prezentacije i obelodanjivanja pozicija u pojedinačnim finansijskim izveštajima mikro i drugih pravnih lica
Najniža mesečna osnovica za plaćanje doprinosa se utvrđuje svaka tri meseca. Na sledećoj vezi možete proveriti trenutni iznos ove osnovice.
Najviša mesečna osnovica za plaćanje doprinosa se menja jednom mesečno. Na sledećoj vezi možete proveriti trenutni iznos ove osnovice.
Lična zarada preduzetnika je zapravo plata koju preduzetnik sam sebi isplaćuje, iako u smislu nije jednaka plati zaposlenog. Lična zarada preduzetnika ne može biti manja od najniže mesečne osnovice za plaćanje doprinosa, niti veća od najviše mesečne osnovice.
Kao što se u kalkulatoru vidi, iz lične zarade preduzetnika se pored doprinosa plaća i porez na zaradu po stopi od 10% i na nju se primenjuje poresko oslobođenje kao i za plate zaposlenih. Poresko oslobođenje je utvrđeno Zakonom o porezu na dohodak građana, i menja se jednom godišnje. Novi iznos važi od 1. februara, kada se usklađuje sa stopom inflacije u prethodnoj godini. Na sledećoj vezi možete proveriti trenutni iznos poreskog oslobođenja.
Preduzetnik koji isplaćuje ličnu zaradu preduzetnika plaća još i porez od 10% na dobit, tj. oporezivi prihod od samostalne delatnosti. Ovde je bitno znati da se lična zarada preduzetnika priznaje kao trošak samo ukoliko je isplaćena.
Pretpostavka je da preduzetnik koji vodi poslovne knjige ima računovođu, te je potrebno uneti i taj trošak u godišnjem iznosu. Takođe je pretpostavka da se trošak za računođu ne razlikuje zbog toga što preduzetnik isplaćuje ili ne isplaćuje ličnu zaradu.
U ovom slučaju u prihod koji ulazi u osnovicu za plaćanje godišnjeg poreza na dohodak građana, ne ulazi iznos poreskog oslobođenja obračunat prilikom isplate lične zarade preduzetnika, što se vidi u poslednjem delu kalkulatora.
U ovom delu kalkulatora ne treba unositi ništa. Jedino polje koje je otvoreno za unos je procenjena maksimalna godišnja osnovica za plaćanje doprinosa. To je zvanični podatak koji se objavljuje u Službenom glasniku. Ostala potrebna polja su preuzeta iz srednje kolone (prihodi, rashodi, trošak za računovođu).
Ono što je karakteristično za ovaj slučaj, a što proizilazi iz poreskih propisa, je to da se u rashode priznaju samo plaćeni doprinosi, ne i obračunati. To pravi računski problem u slučaju kada se u toku godine uplaćuju manje akontacije doprinosa (koje se jedino priznaju kao trošak), a to onda utiče na veći iznos dobiti (zbog manjih priznatih troškova). Time se stvara velika razlika između iznosa plaćenih akontacija i konačnog zaduženja. Takođe, akontacije za naredni period su veće, što dalje predstavlja finansijski pritisak na preduzetnika.
Zato se može učiniti da je našem kalkulatoru netačno utvrđen iznos dobiti u polju 16. za ovaj slučaj. U našoj računici je pretpostavljeno da su svi socijalni doprinosi plaćeni u punom iznosu u kom su obračunati za navedenu godinu, i u tom iznosu su priznati kao trošak. Ovo je školski primer, koji je gotovo nemoguće naći u praksi, jer je za knjiženje i konačan obračun na kraju godine potrebno određeno vreme.
Svako od preduzetnika će sam(a) uvideti koji izbor je najpovoljniji, a može se i posavetovati sa svojim računovođom ili nekim drugim ko pruža ovakve savete.
Uopšteno se može reći da “paušalac” ostaje najbolje rešenje u slučaju ostvarivanja viših nivoa dobiti. Kada nije moguće biti paušalac, u slučaju viših nivoa dobiti treba se opredeliti za isplatu lične zarade preduzetnika. U slučaju poslovanja sa gubitkom ili sa minimalnim dobitkom, isplativije je ne isplaćivati ličnu zaradu preduzetnika.
Preduzetnik može da se opredeli za isplatu lične zarade do 15. decembra tekuće godine za narednu godinu.
Ljubiša Lazarević
prvi put objavljeno 3. novembra 2014. godine